Dok sva izvan sebe od uzbuđenja stojim na cvijećem ukrašenoj terasi svog doma srce mi tuče tako snažno da mislim kako će mi svakog trena iskočiti iz grudi. Tata, da li je moguće da ću te uskoro napokon zagrliti? Oh,
– Lana, možeš li napokon ostaviti Lenu na miru! – po ne znam koji put opomenula sam svoju stariju kćer blizanku. Cure su cijelog jutra bile plačljive i nemirne a mene je čekala još hrpa posla. Svađale su se doslovce
Onog dana kada je moja kći Ljiljana u bijeloj, raskošnoj vjenčanici i s cvijećem u kosi stala pred oltar s Nikolom bio je najsretniji dan u mom životu. S vidljivim ponosom i suzama u očima promatrala sam kako sa žarom
– Kakva je to buka? Što se to događa dolje? – upitao je moj sin Stjepan virnuvši preko mog ramena dok sam iza lagano odgrnute zavjese promatrala netom pristigli plavi kombi i grupicu mladića koja je upravo iskakala iz njega.
– No, ideš li već jednom? Kasnimo na večeru. Zaboga, već pola sata buljiš u te cipele – nestrpljivo me opomenula moja cimerica Zdenka povlačeći me za rukav dok sam kao hipnotizirana zurila u predivne pomodne cipele u izlogu ekskluzivnog
– Helena, dobro si? Ne izgledaš mi baš najbolje danas. Smijem li znati što se događa? – upitala je moja prijateljica Mirna dok smo se tog popodneva vraćale s predavanja. U pokušaju da se othrvam jakoj mučnini koju sam osjećala
– Doris, dušo. Bit ćeš najljepša mladenka na svijetu – ganuto je prošaptala moja majka dok sam se u raskošno obrađenoj vjenčanici boje slonovače ozareno okretala pred zrcalom. Premda sam ju danas zbog sitnijih preinaka morala navući već četvrti put,
Kada sam ljetos sa svojom obitelji napustila rodni Slavonski Brod i doselila u Zagreb, nitko nije bio sretniji od mene. Bila sam naprosto oduševljena našim novim stanom gdje sam čak imala i vlastitu sobu. Oduvijek sam sanjala o tome kako
– Mirta, zar još uvijek nisi završila s pakiranjem? Zaboga, što si čekala do sad? Znaš da sam već odavno trebao krenuti. Viktor će poludjeti ako još večeras ne budem u Frankfurtu – požurivao me moj suprug Vito dok sam
– Rebeka, moram ti nešto reći – nelagodno se nakašljala moja sestra Sabina dok smo tog jutra sjedile za doručkom. – Dobro, da čujem, što je u pitanju? – bezazleno sam upitala i ne podigavši pogled s komadića tosta na
– Goranka, bojim se da imam problem! Nadam se da je Lovro kod kuće – započela je suprugova rođakinja Lada čim sam joj otvorila vrata i ne pričekavši odgovor žurno prodefilirala pokraj mene u stan. – Žao mi je, moj
….I tako sam ti ja, draga moja, umalo stradala. Nitko mi nije morao reći da je sve to maslo moje šogorice Klare. Znam ja da bi se ona mene rado riješila, ali, figa! Ne dam se ja tako lako zaplašiti
– Vlatka, bojim se da je ponovo za tebe – promrmljala je moja prijateljica Nada pružajući mi telefonsku slušalicu. Osjetila sam kao da me tko snažno udario šakom u želudac. Bože, je li taj čovjek normalan? Ovo je već peti
Onog dana kada sam pukim slučajem svog supruga Davora ugledala s ljubavnicom, srušio mi se cijeli svijet. Sve i da želim, uvjerena sam kako nikada neću zaboraviti šok a odmah potom i tugu koju sam osjetila ugledavši ga kako na
Dakle, ja sam Sanja Petričević, rođena sam 1.6.1977. godine u Požegi. U slobodno vrijeme pišem priče koje su odraz istinitih ljudskih sudbina. Svoje uratke već nekoliko godina objavljujem u revijalnim izdanjima (časopis Moja tajna i Moja sudbina) čija sam honorarna suradnica.