– Sigurna si da to želiš? Mislim, ne bih željela da naše prijateljstvo shvatiš kao nekakvu obvezu po tom pitanju… Dejan je takav kakav jest… a mi… želim reći, tko nam je kriv što smo poput zadnjih glupača tako olako
– Zaboga, Ružice, sigurna si da je ova haljina pravi izbor za tebe? – upitao je moj dugogodišnji prijatelj Frane dok sam u pripijenoj crvenoj haljini paradirala pred zrcalom. Bilo je ovo prvi put da mi je ovako otvoreno prigovorio
– Jasnice, molim te prestani već jednom petljati po tim oglasima za posao i dođi popiti kavu, ohladit će ti se – iz višesatnog prelistavanja novina napokon me uspio trgnuti bakin glas. – Dolazim – promrmljala sam više za sebe
Stajala sam u nepreglednom redu na kino blagajni i premda su me već boljele noge, čvrsto sam stisnula zube. Proklete potpetice! – tiho sam opsovala u sebi jedva čekajući trenutak kad ću se napokon moći spustiti na sjedalo. Premijeru filma
Dakle, ja sam Sanja Petričević, rođena sam 1.6.1977. godine u Požegi. U slobodno vrijeme pišem priče koje su odraz istinitih ljudskih sudbina. Svoje uratke već nekoliko godina objavljujem u revijalnim izdanjima (časopis Moja tajna i Moja sudbina) čija sam honorarna suradnica.