Dok sam tog hladnog prosinačkog jutra, samo par dana prije Božića u malom frankfurtskom stanu koji mi je već gotovo puno desetljeće bio drugi dom pakirala kofere, osjećala sam neizmjernu sreću. Napokon je sve završilo! Vraćam se kući! Ostatak života…
– Jasnice, molim te prestani već jednom petljati po tim oglasima za posao i dođi popiti kavu, ohladit će ti se – iz višesatnog prelistavanja novina napokon me uspio trgnuti bakin glas. – Dolazim – promrmljala sam više za sebe…
– Mirta, zar još uvijek nisi završila s pakiranjem? Zaboga, što si čekala do sad? Znaš da sam već odavno trebao krenuti. Viktor će poludjeti ako još večeras ne budem u Frankfurtu – požurivao me moj suprug Vito dok sam…